U ovlaživačima zraka i klima komorama kod tretmana zraka koristi se vodena para. Vodenu paru možemo proizvesti pomoću generatora pare, s prskanjem ili ishlapljivanjem na nekoj površini, koja je u doticaju sa zrakom, koji želimo ovlažiti.
Tretman vode za ovlaživače zraka i klima komore je sukladan tretmanu vode za niskotlačne parne kotlove. Dodatno je potrebno odrediti doziranje biocida i odsoljavanje, da ne bi došlo do problema radi prevelikog uguščivanja i nemogućnosti topivosti nastalih soli.
PRIPREMA NAPOJNE VODE
Gubitke zbog ishlapljivanja i odsoljavanja potrebno je nadopuniti napojnom vodom. Ona mora biti pripremljena tako, da se u sistemu ne stvara naslage, taloge ili koroziju. Za sprečavanje nastanka naslaga i taloga iz napojne vode moramo odstraniti sastojke koji bi mogli stvarati naslage. To se radi pomoću ionske izmjene: omekšavanja, dekarbonizacije i demineralizacije, ili pomoću membranske separacije (reverzna osmoza)
Za zaštitu elemenata protiv korozije i obloga u napojnu vodu doziramo inhibitore korozije, stabilizatore tvrdoće i disperzante odnosno multifunkcionalne kemikalije koje sadrže sve potrebne komponente. Samo pravilna koncentracija tih sastojaka u sistemskoj vodi omogućava učinkovitu zaštitu sistema. U sistemu sa stabilnom kvalitetom vode, uz pretpostavku, da je kvaliteta napojne vode donekle konstantna, moguće je dozirati kemikalije proporcionalno protoku napojne vode. U ostalim slučajevima moramo redovito kontrolirati sadržaj inhibitora i po potrebi ih dodavati.
Dinamiku korozije određujemo i ocjenjujemo mjerenjem gubitaka težine na korozivnim etalonima. Oni moraju biti ugrađeni u recirkulaciju sukladno standardima
OBRADA SISTEMSKE VODE
Sistemska voda je uguščena i sadrži nečistoće koje ulaze u kružni tok preko dodira sa zrakom. Voda ima najčešće temperaturu oko 20°C. Takvi su uvjeti pogodni za razvoj algi, gljivica i bakterija. Bio-film i nakupljene alge predstavljaju stalnu opasnost za zagađenja. Da bi spriječili mikrobiološki rast u sistemsku vodu moramo dozirati biocide. Potrebno je paziti, da biocidima ne postignemo sterilnosti vode, tako da kontroliramo biološki rast, te isti držimo unutar dozvoljenih granica. Postoji više načina upotrebe biocida, šok ili konstantno doziranje.
Vremenskim, takozvanim šok-doziranjem, postižemo da biološki rast ne prelazi željenu granicu. Preventivno možemo dozirati kemikalije jednom tjedno, ili se za biocid odlučujemo na osnovu redovitih bioloških testova.
S konstantnim doziranjem nekoliko puta nižih koncentracija nego kod šok-tretmana sprečavamo biološki razvoj u sistemskoj vodi.
Kod upotrebe sistemskih biocida često dolazi do pojave otpornosti mikroorganizama, što zahtijeva zamjenu recepture doziranja.
