Shema kemijske pripreme vode za parne kotlove
PRIPREMA NAPOJNE VODE
Kod parnih kotlova potrebno je s napojnom vodom nadomjestiti razliku između proizvedene pare i vraćenog kondenzata. Ta voda mora biti pripremljena tako, da u sistemu ne uzrokuje nastajanja naslaga, ili korozije. Način pripreme napojne vode ovisi o tipu kotla, radnog tlaka, količini i kvaliteti povratnoga kondenzata….
Za sprečavanje nastajanja naslaga moramo iz napojne vode odstraniti tvari, koje tvore naslage, što lako izvodimo pomoću ionske izmjene (omekšavanje ili demineralizacija) ili membranske separacije (reverzna osmoza). Kod kotlovskih sistema s radnim tlakom iznad 40 bar i parnim turbinama, potrebno je napojnu vodu dodatno pripremiti, što postižemo poliranjem demineralizirane vode na miješanom filtru tj. upotrebom elektrodeionizacije (EDI). Tako pripremljena voda ima vodljivost < 0,2 µS/cm.
Za zaštitu sistemskih materijala od korozije u napojnu vodo doziramo inhibitore korozije i reguliramo pH. Pravilna koncentracija tih tvari u sistemskoj vodi omogućava učinkovito sprečavanje korozije. U sistemu sa stabilnom kvalitetom vode, i pretpostavki, da je i kvaliteta sirove vode konstantna, moguće je dozirati inhibitore proporcionalno protoku napojne vode. U ostalim primjerima moramo redovito kontrolirati nivo inhibitora i po potrebi ih dodavati.
Dinamiku korozije određujemo i ocjenjujemo mjerenjem težine na korozijskim kuponima. Oni moraju biti ugrađeni u optok sukladno standardima.
Kemikalije za tretman kotlovske vode obično sadrže i stabilizatore tvrdoće i disperzatore. Stabilizatori tvrdoće su tvari, koje sprečavaju, da se eventualna preostala tvrdoća nakon ionske izmjene ili koje druge pripreme vode izluči u obliku naslaga. Disperzatori imaju funkciju čišćenja. Odstranjuju naslage, koje nastaju kao posljedica lokalnog ili kratkotrajnoga suviška topivosti otopljenih tvari zbog lokalnoga povećanja temperature ili kratkotrajnih grešaka pri pripremi vode.
Kod manjih kotlovskih sistema pravilno doziramo multifunkcionalnu kemikaliju, koja sadrži sve potrebne komponente za zaštitu sistema.
OBRADA NAPOJNE VODE
Prvi i najveći problem u sistemu je korozija.
Na ulazu u napojni rezervoar napojnu vodu obično termički otplinimo. Dodatno dodajemo kemijske vezače kisika. U većini sistema se doziranje tih kemikalija obično vrši po potrebi, na osnovi analize napojne vode. Pri odabiru vezača kisika potrebno je paziti na namjenu pare.
Drugi i ništa manji problem je kvaliteta povratnog kondenzata. Da bi snizili troškove napojne vode nastojimo da je temperatura povratnoga kondenzata čim viša, da je određene kvalitete i čist.
